Slavimo Gospodina! Aleluja!
 

Evanđelje: Luka 24, 13-35

Susret s učenicima u Emausu
Odlomak iz knjige o.J.Vadakkela "Jesus wischt deine Tränen ab"

Zamislimo slijedeću situaciju. Dvojica učenika razgovaraju o događajima prethodnog dana, Isus im se pridružuje, ali ga oni ne prepoznaju. Zašto oni nisu prepoznali Isusa? —

Zato što su oči njihovih srca bile slijepe. U svojoj tuzi i beznađu oni ne računaju na Isusa. Koliko često si i mi ponašamo kao ovi učenici? Bez ikakve nade, mislimo da je sve uzalud. Osjećamo li mi u takvim situacijama da je Isus uz nas? Isus je naprosto započeo razgovor s njima. Želio je znati o čemu razgovaraju. Učenike je iznenadilo ovo pitanje i Kleofa mu je odgovorio: " Ti si sigurno jedina osoba koja ne zna što se dogodilo prije tri dana."  Isus nije odgovorio, nego je upitao: "Što se dogodilo?"

To je Isusov psihološki pristup. Isus sve zna, ali ipak, on želi da mu povjerimo svoje probleme i patnje. Kleofa je ukratko Isusu iznio glavne činjenice: ‘Isus je bio silan prorok i mi smo se nadali da će on osloboditi Izraela, ali ga razapeše. Njegovo tijelo nestalo je iz groba, a neke žene rekoše da su im se ukazali anđeli i rekli da je živ.’ Pozorno saslušavši njihov izvještaj, Isus je prekorio njihovo nerazumijevanje i otkrio se pred njima objasnivši im značenje Pisama. Učenici su bili dirnuti njegovom prisutnošću i njegovim riječima. Istina im je bila na dohvatu, ali je oni nisu mogli vidjeti. U čemu je bio problem?  Isusova objašnjenja oni su pokušali razumjeti razumom, a zanemarili su glas srca. Tek kad je Isus razlomio kruh i kad su ga oni uistinu prepoznali, postali su svjesni svojih osjećaja. Obojica su potvrdila da je u njima gorjelo srce dok im je Isus govorio.

Da li mi , kada se nalazimo u teškoćama, primjećujemo da nam se Isus obraća i da nas dotiče, ili ga uopće ne primjećujemo? Koliko puta u prošlosti nam je Isus progovarao kroz naše bližnje?  Koliko puta smo se, zaokupljeni vlastitim mislima, oglušili na njegove riječi?  Usprkos svemu Isus te prati i spreman je dotaknuti te. I on također dopušta da ti dotakneš njega.

Uđimo u Euharistiju
Odlomak iz "Jesus wischt deine Tränen ab" (Knjiga Pater J Vadakkel P. 65)

Nalazimo se pred Presvetim Sakramentom , pred samim Isusom i osjećamo da je on zaista s nama. U svakom trenutku, on nas blagoslivlja. Milost teče u naša srca na dva načina. Prvo, iz Presvetog Sakramenta teče struja milosti izravno u naša srca, a zatim u nas ulazi snaga Božje riječi kada slušamo biblijske odlomke. Vrijeme provedeno u adoraciji je dragocjeno i tada dobivamo posebne milosti.

Dođite k meni svi
Odlomak iz "Jesus wischt deine Tränen ab" (Knjiga Pater J Vadakkel P. 67)

Isus nas sam poziva da ne ostajemo sami u teškoćama, nego da se obratimo njemu: “Dođite k meni svi  koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti.” (Matej 11:28).

Kada slijedimo Isusov poziv, potrebno je učiniti dva koraka: Prvi korak je ostati ispred Euharistije , a drugi korak je ući u Euharistiju. Zašto je važno da uđemo u Euharistiju? Ulaskom u Euharistiju, s nama ulaze svi naši problemi, patnje, suze, tjeskobe, naprosto, s nama u Euharistiju ulazi sve.

A kako možemo ući u Euharistiju? Svakodnevnim pričešćivanjem pod svetom misom, Euharistija ulazi u naša srca, a ako započnemo živjeti dobrim životom, ako predano molimo, ako ljubimo naše bližnje  i služimo im, primljena Euharistija malo po malo će rasti u našim srcima. Svakim danom Euharistija će sve više rasti  dok na kraju ne postane veća od našeg tijela. U tom trenutku mi ćemo biti potpuno u Euharistiji, u njenom središtu,  u njoj ćemo živjeti  i Isus će živjeti u nama.